Zoran Mikulić, naš proslavljeni reprezentativac, osvajač zlatne medalje s OI u Atlanti 1996. godine, negdašnja ubojita ljevica, za SK komentira prvi dio Eura. Nakon startnog slavlja i teško izborene pobjede nad Gruzijcima 60 naš zlatni olimpijac bio je prilično kritičan i skeptičan u domete Sigurdssonove reprezentacije. Je li se nakon pobjede nad Nizozemskom nešto promijenilo u njegovom stavu, pitamo dan poslije slavlja nad Oranjem 60-godišnjeg Mikulića?
„Nisam u globalu promijenio mišljenje. Nismo mi u dva dana nešto revolucionarno u igri promijenili, niti se to očekuje. Važno je međutim da smo pobijedili i da imamo dobru poziciju uoči zadnje utakmice u skupini. Realno, nismo do pred kraj bili sigurni u pobjedu. Ali, za razliku od Gruzije, pristup je bio sasvim drugačiji – govor tijela naših igrača, energija, trka, manje grča. Bili smo življi, raznovrsniji u napadu. Nismo srljali u napadu, već smo tražili bolju poziciju za šut. Bekovi su se dobro kretali, križali, bolje se trčalo i to nam je donijelo pobjedu.“
Obrana je također iznijela svoj dio?
„Naravno i obrana. 5-1 od početka me nije iznenadilo, svi koji smo u rukometu to znamo. Izbornik je htio umanjiti značaj i doprinos u izgradnji igre njihovog playmakera Steinsa, koji je sjajan igrač, i dosta dobro je to funkcioniralo. Naravno, on im je glavni igrač, pravio nam je određene probleme u prvom dijelu, ali sigurno je ta 5-1 obrana donijela ono što smo tražili. Igra i događaji na terenu diktiraju koju obranu igrati, miksati 6-0, 5-1 ili nešto drugo.“
Kako kao negdašnji ubojiti šuter gleda na igru kapetana Ivana Martinovića?
„Ivan je odigrao sjajno, povukao, zabijao važne golove, ali po meni je i Cindrić jako puno doprinio pobjedi. Posebno u početku utakmice, ali i kroz svih 60 minuta. Jedan igrač ne može sam donijeti pobjedu, posebno u ovako zahtjevnim utakmicama. Sjetimo se Ivana Balića koji je bio fenomenalan, ali bi se izmorio i onda više nisi tako moćan, ubojit. Pa i Duvnjak također. Teško da ćete naći igrača koji 60 minuta može igrati u najvišem ritmu. Zato je jako bitno da imamo alternativu, raznovrsnost. Protiv Nizozemske je iskočio Martinović, sutra će netko drugi, ali bitna je kolektivna igra koja će dati rezultat.“
Čeka nas Švedska, još jedan iznimno težak suparnik kojeg će bodriti 12.000 navijača?
„Ha, opet trka, trka, trka. Kažem, većina današnjih reprezentacija igra u visokom ritmu, stalno u najvećem broju okretaja, brzi centar. Moramo to iskontrolirati, parirati u tom segmentu. I ako to uspijemo, uz naš talent, individualnu snagu i energiju, možemo proći i tu prepreku.“
Mikulić ostaje pri svome da Hrvatsku po prikazanom do sada ne vidi u najužem krugu favorita za odličja, ali Hrvatska je uvijek Hrvatska, spremna ugodno iznenaditi kao na posljednjem SP.
„To je samo moje mišljenje dano nakon prve dvije utakmice, posebno nakon one loše predstave protiv Gruzije. U samom vrhu nas ne vidim, daj Bože da se varam, ali u nekih top 5 da. Treba ići utakmicu po utakmicu, pobjede te dižu i onda možeš razmišljati dalje. Evo, i jedna Njemačka se muči, jedva se provukla u skupini, puno je detalja koji presuđuju.
Izgubili smo brzinu, agresivnost, sve ono što nas je prije krasilo. Mislim da tu malo šteka.”
Dosta se priča o povratnoj trci naših igrača koja mora biti na puno višoj razini?
„Što se povratne trke tiče ili obrambene tranzicije, nije samo u pitanju puka trka, stihijsko vraćanje, nego treba braniti, kontrolirati prostor. Tu smo podbacili, ali mislim da se mora i može bolje. Možemo mi bolje, agresivnije svakako. Imam dojam da smo još u nekom grču, nabacili smo masu, mišiće, ali izgubili elastičnost, brzinu. Drugi su tu dosta otišli naprijed.
Atraktivniji su. Vidjeli smo i Nizozemce, pa i Gruzijce, koji igraju jako brzo – Danci, Francuzi, Šveđani, Nijemci gaze i uvijek su u borbi za medalje, a tako igra većina reprezentacija danas. Falilo nam je protiv Gruzijaca više odlučnosti u šutu, pucanja iz naskoka, s mjesta, težili smo puno da se približimo suparničkoj obrani. Puno smo gnjavili tu loptu, i bekovi i srednji, tražili treći korak, a malo ulazili u slobodne koridore. Protiv Nizozemaca je to bilo puno bolje, brže je išla lopta, brže se razmišljalo… Bekovi su ti koji grade igru, a srednji ih povezuje, te prozore, ali ne može, recimo, samo Cindrić igrati 60 minuta kao što se radilo protiv Gruzije.“
Fali jedan Duvnjak koji je bio vođa reprezentacije godinama?
„Imamo potencijal, talenta, ali treba nam vremena – da se uigramo, ukomponiramo, da budemo momčad. Kada budu disali kao jedan, kada igrači budu znali u svakom trenutku gdje je tko, bez gledanja, naslijepo, i da osjete teren i suigrača, da zatvaraju jedan drugom leđa, onda ćemo biti pravi. Individualac, koliko god bio kvalitetan, u današnjem rukometu teško može nositi cijelo natjecanje“,– zaključio je zlatni olimpijac iz Atlante, koji godinama živi u Vodicama, gdje vodi mlađe uzraste u RK Olimpija.
Bundesliga
Premier League
La Liga
Champions League
Europa League
Conference League
Eurobasket 2025
Euroleague
NBA
ABA League
Eurocup
ACB League
Australian Open
Roland Garros
Wimbledon
US Open
Masters 1000
Formula 1
MotoGP
WRC





Kakvo je tvoje mišljenje o ovome?
Budi prvi koji će ostaviti komentar!